Upala vanjskog zvukovoda pasa jedna je od najcešcih bolesti koje se susrecu u veterinarskoj praksi, te se procjenjuje da se javlja u otprilike 5 do 20% pasa. Bakterijske upale zvukovoda najcešce su sekundarna komplikacija primarnih uzroka kao što su atopijski dermatitis, alergije na hranu, strana tijela, paraziti, metabolicki poremecaji, poremecaji keratinizacije ili autoimune bolesti. Postupak otkrivanja primarnih i sekundarnih cimbenika kod upala vanjskog zvukovoda izuzetno je složeno, a temelji se na uzimanju detaljne anamneze, klinickom pregledu, nalazima mikroskopske, mikrobiološke te po potrebi i drugih pretraga. Odabir odgovarajucih antimikrobnih tvari ovisi o osjetljivosti pojedinih uzrocnika i izuzetno je važan za uspješno lijecenje bakterijskih upala vanjskog zvukovoda. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi ucestalost pojave pojedinih bakterijskih uzrocnika koji uzrokuju upalu vanjskog zvukovoda u pasa te odrediti osjetljivost izolata na pojedine antimikrobne tvari. Istraživanje je provedeno na uzorku od 200 pasa sa upalom vanjskog zvukovoda, zaprimljenih na Kliniku za zarazne bolesti u razdoblju od listopada 2012. do sijecnja 2014. godine. Najcešce izdvojene bakterije u pasa s upalom vanjskog zvukovoda u ovom istraživanju bile su S. pseudintermedius (73,4%) i P. aeruginosa (25,2%) dok su Proteus spp. (5,04%), Enterococcus spp. (6,1%) i E. coli (5,1%), izdvojene u znatno manjem broju. Utvrdena je relativno visoka osjetljivost izolata S. pseudintermedius na beta laktamske antibiotike (amoksicilin i klavulanska kiselina, cefaleksin) te pojedine aminoglikozde (amikacin, neomicin) i fluorokinolone (marbofloksacin). Vrlo visoka osjetljivost stafilokoka utvrdena je i na mupirocin i fucidinsku kiselinu. Svi izolati bakterije P. aeruginosa bili su potpuno neosjetljivi na amoksicilin i klavulansku kiselinu, kao i na cefaleksin, a utvrdena je i razlicita razina neosjetljivosti na druge antimikrobne tvari. Utvrdena je vrlo visoka osjetljivost ove bakterije na polimiksin B i umjerena osjetljivost na gentamicin, no zbog vrlo promjenjivih obrazaca i opcenito visoke razine neosjetljivosti utvrdene u bakterije P. aeruginosa odredivanje empirijske sheme lijecenja vrlo lako može rezultirati neuspjehom te dovesti do stvaranja novih rezistencija. Stoga, odredivanje osjetljivosti i pažljiv odabir antimikrobnog pripravka presudan je korak u odabiru odgovarajuce terapije kod infekcija ovom bakterijom.

Canine otitis externa is one of the most common diseases encountered in veterinary practice. It is estimated to affect between 5% and 20% of dogs. Otitis externa caused by different bacterial species commonly occurs as a secondary complication of primary factors that initiate inflammation within ears, such as atopic dermatitis, cutaneous adverse reactions to food, foreign bodies, ectoparasites, metabolic diseases, keratinization abnormalities and autoimmune diseases. Diagnostic methods used in order to determine the primary and secondary factors involved in otitis externa are complex. They comprehend detailed medical history, clinical examination, microscopic and microbiological analysis and, if necessary, some additional tests. Selection of appropriate chemotherapeutics in relation to the sensitivity of the etiological agents is extremely important for successful treatment of bacterial otitis. The purpose of the study was to estimate the incidence of different bacterial species involved in bacterial otitis externa in dogs and to determine the antimicrobial susceptibility of obtained isolates. Clinical specimens were collected from 200 dogs with clinical signs of otitis externa that were presented at the Clinic for Infectious Diseases from October 2012 till January 2014. The most prevalent bacteria isolated from dogs suffering with otitis externa were S. pseudintermedius (73,4%) and P. aeruginosa (25,2%) whereas Proteus spp. (5,04%), Enterococcus spp. (6,1%) and E. coli (5,1%) were isolated in smaller number of cases. Very good sensitivity of S. pseudintermedius to beta-lactams (amoxicillin and clavulanic acid, cephalexin), certain aminoglycosides (amikacin, neomycin) and fluorquinolones (marbofloxacin) was determined during the study. Moreover, S. pseudintermedius isolates were also highly susceptible to mupirocin and fusidic acid. On the other hand, P. aeruginosa isolates had very low sensitivity to wide range of antimicrobials suggesting that many antimicrobial agents commonly used in companion animals may not constitute appropriate therapy for canine Pseudomonas infections. Due to observed highly variable resistance patterns, antimicrobial susceptibility testing should be a crucial step in the selection of appropriate therapy in otitis caused by P. aeruginosa.