| Abstract | Kućni ljubimci smatraju se pretilima kada im je tjelesna masa 20% ili više veća od
idealne. Pretilost mačaka postaje sve veći zdravstveni problem koji je povezan s brojnim
zdravstvenim tegobama kao što su ortopedske bolesti, dijabetes melitus, respiratorni poremećaji
i drugi te pored smanjene kvalitete života i brojnih zdravstvenih rizika, pretili pacijenti imaju i
skraćeni životni vijek. Glavne terapijske opcije sa ciljem liječenja pretilosti kućnih ljubimaca
uključuju protokol gubitka tjelesne mase putem kalorijske restrikcije i povećanje tjelesne
aktivnosti. Pri tome pojedine hranjive tvari imaju ključnu ulogu u prehrani mačaka te trebaju u
odgovarajućim koncentracijama biti zastupljene u prehrani. Veća zastupljenost bjelančevina
omogućuje očuvanje mišićne mase, dok vlakna pomažu u održavanju osjećaja sitosti i regulaciji
probave. Smanjena količina masti u prehrani osigurava kontrolirani unos kalorija, dok omega3 masne kiseline i L-karnitin potiču metabolizam masti, sagorijevanje i smanjenje nakupljanja
masnog tkiva. Za uspješno provođenje programa smanjena tjelesne mase potrebno je procijeniti
tjelesnu kondiciju i ciljnu tjelesnu masu pacijenta. Prilikom procjene tjelesne kondicije i stupnja
pretilosti možemo se koristiti BCS skalom, pomoću koje možemo izračunati idealnu tjelesnu
masu pacijenta. Nakon određivanja idealne tjelesne mase, početnu količinu hrane možemo
izračunati na temelju RER-a (energetskih potreba u mirovanju) pomoću formule:
RER = 70 kcal/ITM0.75
. Za vrijeme provedbe prilagođenog programa prehrane bitna je
komunikacija veterinara s vlasnikom pacijenta i praćenje napretka u razmacima od 2 tjedna u
početnoj fazi i potom jednom mjesečno uz prilagodbu unosa hrane ukoliko je potrebno.
Prilikom odabira hrane za održavanje tjelesne mase primjenjuju se isti principi kao i za gubitak
tjelesne mase, ali s manjim ograničenjem unosa energije. Najjednostavnija metoda za
određivanje količine hrane za održavanje tjelesne mase mačaka je putem povećanjem dnevnog
energetskog unosa za 5%-10% u odnosu na unos tijekom programa za gubitak tjelesne mase.
Ponovne provjere nakon što ljubimac postigne svoju ciljnu tjelesnu masu trebaju se provoditi
svaka dva tjedna sve dok tjelesna masa pacijenta ne postane stabilna tijekom najmanje tri
uzastopna vaganja. Tada se ponovne provjere mogu prorijediti na svaka tri mjeseca tijekom
godine, a zatim na svakih šest mjeseci. |
| Abstract (english) | Pets are considered obese when their body weight is 20% or more above their ideal
weight. Cat obesity is becoming an increasing health problem, associated with numerous health
issues such as orthopedic diseases, diabetes mellitus, respiratory disorders, and others. In
addition to reduced quality of life and numerous health risks, obese pets also have a shortened
lifespan. The main therapeutic options for pet obesity include a weight loss protocol through
calorie restriction and increased physical activity. In this process, certain nutrients play a crucial
role in a cat's diet and need to be present in appropriate concentrations. A higher proportion of
protein helps preserve muscle mass, while fiber helps maintain satiety and regulates digestion.
A reduced amount of fat in the diet ensures controlled calorie intake, while omega-3 fatty acids
and L-carnitine promote fat metabolism and reduce fat tissue accumulation. When assessing
body condition and the degree of obesity, the BCS scale can be used, which can also help
calculate the patient’s ideal body weight. After determining the ideal body weight, the initial
amount of food can be calculated based on the RER (resting energy requirements) using the
formula RER=70 kcal/ITM0.75
. During the implementation of a tailored diet program,
communication between the veterinarian and the pet owner is essential, as well as progress
monitoring at two-week intervals during the initial phase and then monthly, with adjustments
of the energy intake, if necessary. When choosing a diet for body weight maintenance, the same
principles apply as for weight loss, but with less restriction on energy intake. The safest method
for determining the amount of food for body weight maintenance in cats is by increasing the
daily energy intake by 5%-10% compared to the intake during the weight loss program. Followup after the pet reaches its target body weight should be conducted every two weeks until the
pet’s weight stabilizes over at least three consecutive weightings. Afterward, follow-ups can be
spaced out to every three months for a year and then every six months. |
