| Abstract | Papigašice su ptice iz reda Psittaciformes, poznate po živopisnim bojama, inteligenciji
i sposobnosti oponašanja zvukova, uključujući i govor. Isto kao i ostale ptice, papigašice
mogu biti invadirane parazitima, uključujući krvne parazite.
Papige, popularne kao kućni ljubimci i izložbene životinje, često su izložene riziku od
invazije parazitima, posebice u zatočeništvu, gdje su uvjeti za prijenos povoljniji. Egzotične
ptice uvezene iz područja bez prirodne prisutnosti krvnih parazita, izložene su različitim
skupinama tih parazita u zoološkim vrtovima. Ove ptice, koje nisu evolucijski i fiziološki
prilagođene lokalnim vrstama krvnih parazita, podložne su invazijama kada se nađu u novim
staništima pogodnim za prijenos. S druge strane, u divljini je incidencija rjeđa, ali stres i
imunokompromitiranost mogu povećati njihovu osjetljivost.
Ovaj diplomski rad detaljno obrađuje krvne parazite ptica reda Psittaciformes
(papigašice), pružajući sveobuhvatan pregled bioloških karakteristika, prevalenciju,
patogenezu, metode dijagnostike i suzbijanja. Opisuje vrste parazita rodova Haemoproteus,
Plasmodium, Leucocytozoon, Trypanosoma i drugih, ističući njihov složen razvojni ciklus,
koji uključuje stadije u pticama, tj. nositeljima i hematofagnim insektima, tj. vektorima.
Paraziti poput Plasmodium spp. izazivaju značajne patološke promjene, uključujući
anemiju, splenomegaliju i hepatomegaliju te plućni edem, dok invazije s vrstama iz roda
Haemoproteus mogu ostati asimptomatske, osim u slučaju visokog stresa.
Dijagnostika je temeljena na mikroskopskom pregledu krvnih razmaza i
molekularnim metodama, dok prevencija podrazumijeva izolaciju ptica od vektora
korištenjem zaštitnih mreža i tretmanima insekticidima. Liječenje uključuje primjenu
specifičnih antiparazitskih lijekova, uz isticanje važnosti kontinuiranog monitoringa i
istraživanja kako bi se smanjio utjecaj krvnih parazita na zdravlje papiga. |
| Abstract (english) | Parrots are birds of the order Psittaciformes, known for their vivid colors, intelligence
and ability to imitate sounds, including speech. Like other birds, parakeets can be infected
with parasites, including blood parasites.
Parrots, popular as pets and exhibition animals, are often at risk of parasitic invasions,
particularly in captivity where conditions for transmission are more favorable. Exotic birds
imported from regions free of natural blood parasite presence are often exposed to various
groups of these parasites in zoos. Such birds, which are not evolutionarily or physiologically
adapted to local blood parasite species, are particularly susceptible to invasions when
introduced to new habitats conducive to parasite transmission. In contrast, the incidence of
blood parasites is lower in wild populations, although stress and immunosuppression can
increase susceptibility.
This thesis provides a detailed analysis of the blood parasites of birds belonging to the
order Psittaciformes (parrots), offering a comprehensive overview of their biological
characteristics, prevalence, pathogenesis, diagnostics, and control methods. It describes
parasitic species from the genera Haemoproteus, Plasmodium, Leucocytozoon, Trypanosoma,
and others, highlighting their complex life cycles that involve stages in birds i. e. hosts and
hematophagous insects i. e. vectors.
Parasites such as Plasmodium spp. cause significant pathological changes, including
anemia, splenomegaly, hepatomegaly, and pulmonary edema, whereas invasions by
Haemoproteus spp. are often asymptomatic unless the birds experience significant stress.
Diagnostics is based on microscopic examination of blood smears and molecular
methods, while prevention focuses on isolating birds from vectors using protective nets and
insecticide treatments. Treatment involves the use of specific antiparasitic medications,
emphasizing the importance of continuous monitoring and research to reduce the impact of
blood parasites on parrot health. |
