Title LOMOVI DUGIH CJEVASTIH KOSTIJU U MLADIH PASA I
MAČAKA Title (english) Fractures of long bones in young dogs and cats Author Ana Kunić Mentor Marko Pećin (mentor)Committee member Tomislav Babić (predsjednik povjerenstva)Committee member Ozren Smolec (član povjerenstva)Committee member Marko Pećin (član povjerenstva)Committee member Mario Kreszinger (član povjerenstva)Granter University of Zagreb Defense date and country 2021-06, Croatia Scientific / art field, BIOMEDICINE AND HEALTHCARE Abstract U mladih životinja koje još nisu završile s rastom ploče rasta građene su od hrskavice
koja će sa starenjem mineralizirati. Lom je definiran kao potpuni ili nepotpuni prekid
kontinuiteta kosti ili hrskavice. U najčešće lomove u mladih životinja spada lom lateralnog
kondila humerusa. Do njegovog pucanja najčešće dolazi pri lošem doskoku s manje visine ili pri
ispadanju iz naručja vlasnika. Greenstick fraktura specifična je za mlade životinje, a karakterizira
ju prekid kontinuiteta korteksa na jednoj strani, dok je korteks na suprotnoj strani savijen. Česte
su također i avulzije tuberositasa tibije te fizni lomovi. Lomove koji zahvaćaju fizu klasificiramo
po Salter – Harris klasifikaciji u 6 tipova. Cijeljenje koštanog tkiva može biti primarno i
sekundarno. Primarno koštano cijeljenje moguće je samo u uvjetima gotovo potpunoga
mirovanja fragmenata. Sekundarno cijeljenje podrazumijeva stvaranje kalusa čija je zadaća
povezati pukotinu, okružiti mjesto loma i stabilizirati ga. Specifičnost mladih kostiju je da
stvaraju snažniji kalus nego odrasle te da je samo cijeljenje brže. Zlatnim standardom u
dijagnostici lomova smatra se rendgensko snimanje. Dijagnostičke rendgenske snimke pružaju
uvid u vrstu loma, njegovu lokalizaciju te potencijalne komplikacije, a također su osnova za plan
liječenja i sanacije. Konzervativno liječenje lomova je stabilizacija korištenjem imobilizacijskih
povoja te udlaga bez stvaranja kirurške rane i otvaranja operacijskog polja. Koristi se kod
stabilnih lomova s poprečnom ili kratkom kosom lomnom linijom kod kakvih je potrebno
spriječiti savijanje i rotaciju. Lomovi koji zahvaćaju zglobne površine, isto kao i avulzijski
lomovi, ne bi se trebali liječiti konzervativno. Operativno liječenje loma predstavlja korištenje
kirurškog pristupa kako bi se mogla postići anatomska repozicija, odnosno rekonstrukcija
50
fragmenata pomoću implantata koji bi ih držali na mjestu. Najčešće se koriste vanjski fiksatori,
ploče i vijci te intramedularni čavli. Koriste se i relativno moderne tehnike minimalno invazivne
osteosinteze. Uvijek kod operacijskog liječenje treba obratiti pozornost da implantat ne
premošćuje ploču rasta, ne oštećuje ju te ne kompromitira rast kosti. Postoperativno rendgensko
snimanje neophodno je za procjenu cijeljenja. Kod odraslih pacijenata snimanje treba ponoviti 4
do 6 tjedana od zahvata, a koliko se radi o mladom pacijentu, već nakon 2 tjedna. Nakon sanacije
loma te tijekom procesa cijeljenja može doći do razvoja različitih komplikacija. Najčešće su
odgođeno sraštavanje ili nesraštavanje, osteomijelitis i infekcije, postoperativni sarkom te
komplikacije uzrokovane metalnim implantatima. Ukoliko je postavljen imobilizacijski povoj,
može doći do ugrožavanje krvotoka te pojave staze krvi, atrofije mišića i kontrakture zglobova
zbog dugotrajne imobilizacije, ali i dermatitisa i dekubitalnih rana.
Abstract (english) In young animals that have not yet finished growing, the growth plates are built of
cartilage that will mineralize with age. Fracture is defined as a complete or incomplete break in
the continuity of bone or cartilage. The most common fractures in young animals include
fractures of the lateral condyle of the humerus. Its breaking usually occurs when an animal lands
poorly from a lower height or when it falls out of the owner's arms. Greenstick fracture is
specific to young animals and is characterized by disruption of the continuity of the cortex on
one side, while the cortex on the opposite side is bent. Tibial tubercle avulsions and physeal
fractures are also common. Fractures involving the physis are classified according to the Salter -
Harris classification into 6 types. Bone healing can be primary or secondary. Primary bone
healing is possible only under conditions of almost complete inaction of the fragments.
Secondary healing involves the formation of a callus whose function is to connect the crack,
surround the fracture site and stabilize it. The specificity of young bones is that they create a
stronger callus than adult bones and that healing itself is faster. X-ray is considered the gold
standard in the diagnosis of fractures. Diagnostic X-rays provide insight into the type of fracture,
its location and potential complications, and are also the basis for a treatment plan. Conservative
treatment of fractures is stabilization using immobilization bandages and splints without creating
a surgical wound and opening the surgical field. It is used for stable fractures with a transverse or
short oblique fracture line, where it is necessary to prevent bending and rotation. Fractures
involving joint surfaces, as well as avulsion fractures, should not be treated conservatively.
Surgical treatment of fracture is the use of a surgical approach in order to achieve anatomical
52
reposition and reconstruction of fragments using implants that would hold them in place. The
most commonly used are external fixators, plates and screws, and intramedullary pins. Relatively
modern techniques of minimally invasive osteosynthesis are also used. During surgical
treatment, care should always be taken that the implant does not bridge or damage the growth
plate and does not compromise bone growth. Postoperative X-ray is necessary to assess healing.
In adult patients, X-ray should be repeated 4 to 6 weeks after the procedure, and in the case of a
young patient, after 2 weeks. After the fracture repair and during the healing process, various
complications can occur. The most common are delayed union, malunion or nonunion, bone
deformation, osteomyelitis and infections, postoperative sarcoma and complications caused by
metal implants. If an immobilization bandage is placed, it can endanger the blood flow and cause
muscle atrophy and joint contracture due to long-term immobilization. Dermatitis and decubitus
ulcers can also occur.
Keywords
nezrela kost
ploča rasta
fizni lomovi
Salter – Harris klasifikacija
kalus
liječenje lomova
Keywords (english)
immature bone
growth plate
physeal fractures
Salter - Harris classification
callus
fracture management
Language croatian URN:NBN urn:nbn:hr:178:909664 Study programme Title: Veterinary Medicine Type of resource Text File origin Born digital Access conditions Open access Terms of use Created on 2021-07-14 08:55:03
