Abstract | Goveđa cisticerkoza, kao i druge infestacije metacestodama u stočarstvu, zoonoza je velike socioekonomske i javnozdravstvene važnosti. Bolest je definirana kao parazitoza u kojoj parazit zahtijeva sudjelovanje dviju različitih vrsta domaćina za svoj opstanak u prirodi, a jedan od tih domaćina nužno je čovjek. Prijenos ovog parazita na životinje odvija se preko kontaminacije njihove hrane ili vode izmetom zaraženih ljudi. Kontaminirani materijal može proizaći izravno iz ljudskog izmeta, putem kanalizacijskih postrojenja nakon poplava ili kao kanalizacijski sediment raspoređen na pašnjacima. Rutinski inspekcijski postupak za otkrivanje cisticerkoze kod goveda sastoji se od vizualnog pregleda zaklane životinje, a poseban se naglasak stavlja na pregled mišića rascjepa trupa i nekoliko specifičnih lokacija (predilekcijska mjesta: vanjski i unutarnji mišići m. masseter, jezik, srce i dijafragma) nakon reza. Meso jako ikričavih goveda s izuzetkom masnoća u cijelosti se odbacuje, dok je meso slabo ikričavih goveda uvjetno valjano. Prevalencija cisticerkoze goveda u Europi uglavnom se temelji na izvješću o inspekciji mesa i kreće se od 0,007% do 6,8 % uz velike razlike među zemljama, regijama i klaonicama. FAO-ov redoviti program uspostavio je globalnu mrežu stručnjaka izravno uključenih u zoonotske bolesti koje se prenose hranom. Mreža pruža osnovni okvir za širenje informacija povezanih s dijagnozom, prevencijom i kontrolom glavnih zoonotskih bolesti, uključujući cisticerkozu. Učinkoviti program kontrole mora uključivati mjere koje interveniraju u svim fazama životnog ciklusa T.saginata. Za to je potreban integrirani pristup među svim dionicima: potrošačima, liječnicima i farmaceutima, inspektorima za meso, veterinarima i poljoprivrednicima te učinkovita koordinacija na nacionalnoj i europskoj razini. |
Abstract (english) | Bovine cysticercosis, as well as other metacestode infestations of livestock, is a zoonosis of great socioeconomic and public health importance. The disease is defined as parasitosis in which the parasite requires the participation of two different host species for its survival in nature, and one of these hosts is necessarily human. Transmission of this parasite to animals occurs through contamination of their food or water with the feces of infected humans. Contaminated material can originate directly from human feces, through sewage plants after floods, or as sewage sediment distributed on pastures. Routine inspection procedure for detecting cysticercosis in cattle consists of visual inspection of the slaughtered animal, with special emphasis on examination of carcass cleft muscles and several specific locations (predilection sites: external and internal masseter muscles, tongue, heart, and diaphragm) after incision. Meat with a large number of eggs, with the exception of fat, is completely rejected, while meat with a smaller number of eggs is conditionally valid. The prevalence of bovine cysticercosis in Europe is mainly based on a meat inspection report and ranges from 0.007% to 6.8% with large differences between countries, regions, and slaughterhouses. FAO's regular program has established a global network of experts directly involved in food-borne zoonotic diseases. The network provides a basic framework for spreading the information related to the diagnosis, prevention, and control of major zoonotic diseases, including cysticercosis. An effective control program must include measures that intervene at all stages of the life cycle of T.saginata. This requires an integrated approach among all participants: consumers, doctors and pharmacists, meat inspectors, veterinarians, and farmers, as well as an effective coordination at the national and European levels. |