| Sažetak | Rehidracijska terapija često je ključni dio cjelokupnog liječenja raznih patoloških stanja
u konja. Prilikom inicijalnog kliničkog pregleda pacijenta važno je sustavno procjenjivanje
kliničkih znakova dehidracije i hipovolemije kako bi se odredila optimalna tekućinska terapija,
odnosno kako bi se odredilo zahtjeva li pacijent sporu ili brzu nadoknadu tekućina ili je
potrebna samo tekućinska terapija za održavanje. Za stvarni uvid u hidracijsko stanje pacijenta
i njegov elektrolitski i acido-bazni status potrebno je mjerenje hematoloških, biokemijskih i
hemodinamičkih parametara, mjerenja vrijednosti plinova u krvi te mjerenje diureze i
specifične težine mokraće. Tekućinska terapija za nadoknadu volumena sastoji se od
reanimacijske faze za obnovu intravaskularnog volumena, rehidracijske faze za korekciju
dehidracije i faze održavanja kojom se ispunjuju osnovne potrebe organizma za tekućinom i
elektrolitima. Cilj reanimacijske faze je korekcija hipovolemija za što se najčešće koristi
kombinacija manjih doza koloidnih ili hipertoničnih otopina s velikim dozama balansiranih
elektrolitskih otopina. Balansirane elektrolitske otopine su također i otopine izbora u
rehidracijskoj fazi, a u fazi održavanja najčešće se koriste hipotonične kristaloidne otopine ili,
ukoliko je potrebno, balansirane elektrolitske otopine. Svako planiranje protokola tekućinske
terapije započinje prepoznavanjem i određivanjem potreba pacijenta za tekućinom te se prema
tome određuje optimalan put administracije tekućina, a ona može biti enteralna (peroralna,
intragastrična ili rektalna) ili intravenozna. U ždrjebadi je moguća i intraosealna administracija,
ali se ona ne koristi često zbog velikog broja komplikacija i ograničenja. Moderna metoda
određivanja brzine i potrebnog volumena je metoda »tekućinskog izazova« koja se temelji na
ponavljajućim intravenoznim bolusima od 20 mL/kg balansirane elektrolitske otopine
administrirane tijekom 15 do 30 minuta. Određivanje ciljeva i sigurnosnih granica tekućinske
terapije je iznimno važno, posebno u ždrjebadi koja je izrazito sklona komplikacijama kao što
su hiperhidracija, hipoglikemija te poremećaji elektrolitske i acido-bazne ravnoteže. |
| Sažetak (engleski) | Rehydration therapy is often a crucial part of the overall treatment for various
pathological conditions in horses. During the initial clinical examination of the patient, it is
important to systematically assess the clinical signs of dehydration and hypovolemia to
determine the optimal fluid therapy, i.e., whether the patient requires slow or rapid fluid
replacement or just maintenance fluid therapy. To gain a real insight into the patient's hydration
status and their electrolyte and acid-base status, it is necessary to measure hematological,
biochemical, and hemodynamic parameters, blood gas values, as well as diuresis and specific
gravity of the urine. Volume replacement fluid therapy consists of a resuscitation phase to
restore intravascular volume, a rehydration phase to correct dehydration, and a maintenance
phase to meet the basic needs of the body for fluid and electrolytes. The goal of the resuscitation
phase is to correct hypovolemia, which is most often achieved by using a combination of small
doses of colloid or hypertonic solutions with large doses of balanced electrolyte solutions.
Balanced electrolyte solutions are also the solutions of choice in the rehydration phase, while
in the maintenance phase, hypotonic crystalloid solutions or, if necessary, balanced electrolyte
solutions are most commonly used. Any planning of a fluid therapy protocol begins with
recognizing and determining the patient's fluid needs, and accordingly, the optimal route of
fluid administration is determined, which can be enteral (oral, intragastric, or rectal) or
intravenous. In foals, intraosseous administration is also possible, but it is not often used due to
a large number of complications and limitations. A modern method for determining the rate and
required volume is the "fluid challenge" method, which is based on repeated intravenous
boluses of 20 mL/kg of balanced electrolyte solution administered over 15 to 30 minutes.
Determining the goals and safety limits of fluid therapy is extremely important, especially in
foals, which are highly prone to complications such as overhydration, hypoglycemia, and
electrolyte and acid-base imbalances. |
