Napredak u liječenju parvoviroze pasa

diplomski rad

• Naslov (engleski): Advancement in the treatment of canine parvovirosis
• Autor: Ana Golubić
• Mentor: Vladimir Stevanović (mentor)
• Član povjerenstva: Josipa Habuš (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Suzana Hađina (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Vladimir Stevanović (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Matko Perharić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Veterinarski fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2024-10, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Veterinarska medicina; Veterinarsko javno zdravstvo i sigurnost hrane

Sažetak

Pseći parvovirus 2 uzrokuje visoki morbiditet i mortalitet u pasa, posebno štenaca između šest
tjedana i šest mjeseci, ali se bolest javlja i u starijih pasa. Psi se najčešće zaraze tijekom kontakta
s inficiranim fecesom. Virus u organizam ulazi kroz sluznicu nosa, umnaža se u limfocitima
orofarinksa te se krvlju prenosi do kripti tankog crijeva. U tankom crijevu parvovirus inficira
germinativni epitel intestinalnih kripti te uzrokuje njegovo propadanje zbog čega dolazi do
skraćivanja crijevnih resica. Klinički bolest se može manifestirati kao parvovirusni enteritis te
miokarditis. Simptomi enteritisa obuhvaćaju povraćanje, proljev, anoreksiju i dehidraciju. Smrti
nastupa kao posljedica sepse ili diseminirane intravaskularne koagulopatije. Miokarditis se
najčešće manifestira iznenadnim uginućem bez prethodnih znakova te zahvaća sve štence u leglu.
Bolest se u praksi dijagnosticira brzim imunoenzimskim testom ili lančanom reakcijom
polimeraze. Liječenje parvovirusne infekcije obuhvaća potpornu i simptomatsku terapiju što
uključuje tekućinsku i antimikrobnu terapiju te antiemetike. Novija istraživanja fokusiraju se na
ispitivanje učinkovitosti fekalne transplantacije, hiperimunih i konvalescentinih seruma,
monoklonskih protutijela, čimbenika rasta te antivirusnih lijekova u liječenju ove bolesti.

Sažetak (engleski)

Canine parvovirus causes high morbidity and mortality in dogs, particularly puppies between six
weeks and six months old, though the disease also occurs in older dogs. Dogs are most commonly
infected through contact with infected faeces. The virus enters the body through the nasal mucosa,
multiplies in the lymphocytes of the oropharynx, and is transported by the blood to the crypts of
the small intestine. In the small intestine, parvovirus infects the germinal epithelium of the
intestinal crypts and causes its degradation, leading to the shortening of intestinal villi. Clinically,
the disease can manifest as parvoviral enteritis and myocarditis. Symptoms of enteritis include
vomiting, diarrhoea, anorexia, and dehydration. Death occurs as a result of sepsis or disseminated
intravascular coagulation. Myocarditis typically presents as sudden death without prior signs and
affects all puppies in the litter. The disease is diagnosed in practice using a rapid immunoenzymatic
test or polymerase chain reaction. Treatment of parvoviral infection includes supportive and
symptomatic therapy, which involves fluid and antimicrobial therapy, as well as antiemetics.
Recent research examines the effectiveness of faecal transplantation, hyperimmune and
convalescent sera, monoclonal antibodies, growth factors and antiviral drugs in treating this
disease.

• Ključne riječi: parvovirus; psi; liječenje; antiviralni lijekovi
• Ključne riječi (engleski): parvovirus; dogs; treatment; antiviral drugs
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:178:019588
• Studijski program: Naziv: Veterinarska medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica veterinarske medicine (dr. med. vet.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2024-10-23 12:44:12