| Sažetak | Canine obesity is a growing concern in the veterinary field, with around 33% of
adult dogs worldwide reported to be obese. Obesity is a multifactorial condition,
with the main factor being excessive caloric intake coupled with inadequate energy
expenditure. In addition, obesity has both genetic and environmental influences,
such as breed, sex, age, geographical location, and owner behavior. Canine obesity
is associated with a variety of diseases, including metabolic dysfunctions,
respiratory distress, exercise intolerance, OA, orthopedic injuries, dermatological
diseases, neoplasia, anesthetic complications, and decreased longevity. Treatment
and management of obesity requires an individualized approach, taking into
consideration the health status of the patient i.e., comorbidities and capability, the
current diet, and the owner's participation. Owner compliance is essential to a weight
loss protocol and its success and can pose a challenge to the veterinarian while
treating an obese patient; thus, continuous monitoring and guidance with good
communication between the owner and the veterinary practitioner is key and needs
to be emphasized. Restriction in caloric intake has been shown to be successful by
itself. However, the integration of PA in weight loss protocols in different forms and
intensities, either by increasing the distance of the daily walk, interactive playing
activities, or by applying PT tailored modalities such as hydrotherapy, demonstrated
to be beneficial in weight loss, preservation of LBM, and improvement in the QOL. |
| Sažetak (hrvatski) | Pretilost u pasa postaje sve veći problem u veterinarskom polju, pri čemu udio
odraslih pasa koji su pretili iznosi 33%. Pretilost je multifaktorijalna patologija, pri
čemu je glavni čimbenik nastanka pretjeran unos kalorija uz nedostatan energetski
deficit. Osim toga, na pretilost će utjecati genetski i okolišni čimbenici, poput
pasmine, spola, dobi, geografske lokacije i ponašanja vlasnika. Pretilost u pasa
povezana je s raznim bolestima, uključujući metaboličke poremećaje, respiratorne
bolesti, netoleranciju za vježbanje, ortopedske i dermatološke patologije,
neoplazije, komplikacije pri anesteziji i smanjenje životnog vijeka. Provedba
protokola gubitka tjelesne mase zahtijevaju individualni pristup, uzimajući u obzir
zdravstveno stanje pacijenta, tj. prisutnost drugih bolesti, ograničenja u vidu
prehrane i motiviranost vlasnika. Sudjelovanje vlasnika je ključno za uspješnost
protokola gubitka tjelesne mase te može predstavljati izazov za veterinara koji liječi
pretilog pacijenta; stoga je kontinuirano praćenje i komunikacija između vlasnika i
veterinara od ključnog značaja. Restrikcija unosa kalorija pokazala se uspješnom
kao samostalna intervencija. Međutim, integracija tjelesne aktivnosti u protokol
mršavljenja u različitom obliku i intenzitetu, povećavanjem udaljenosti dnevne
šetnje, interaktivnim igrama ili primjenom prilagođenih metoda fizikalne terapije
kao što je hidroterapija, pokazala se korisnom za protokol gubitka tjelesne mase,
očuvanje mišićnog tonusa i poboljšanje kvalitete života. |
