Genetička raznolikost i uloga MHC sustava u specifičnom imunološkom odgovoru kod ljudi i pasa

diplomski rad

• Naslov (engleski): Genetic Diversity of MHC and Its Role in Specific Immune Response in Humans and Dogs
• Autor: Anita Gaberščik
• Mentor: Vladimir Stevanović (mentor)
• Član povjerenstva: Suzana Hađina (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Vilim Starešina (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Vladimir Stevanović (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Veterinarski fakultet; (Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom); Zagreb
• Datum i država obrane: 2018-10-04, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Veterinarska medicina

Sažetak

Glavni sustav tkivne podudarnosti (MHC) određen je najpolimorfnijom skupinom gena u
kralježnjaka, koji kodiraju za transmembranske stanične receptore ovog sustava. Kod sisavaca
njega čine tri skupine, od kojih MHC skupina I i II imaju ulogu u specifičnom imunološkom
odgovoru i prezentiranju antigena. Ovaj sustav kod ljudi (HLA) smješten je na šestom
kromosomu, dok se kod pasa (DLA) on proteže na čak tri kromosoma. Najveći stupanj
polimorfizma prisutan je u području veznog mjesta antigena na receptorima obaju vrsta.
Molekularna građa DLA skupine I pokazuje značajnu sličnost s HLA skupinom I, posebice u
području veznog mjesta antigena. S druge strane, za DLA II skupinu ovo do sada nije istraženo.
Ovaj rad ukazuje na potrebu za dodatnim istraživanjima na ovom području, te pretpostavlja da je
i ovdje prisutna znatna sličnost s HLA sustavom. Genetička struktura DLA skupine II pokazuje
ortolognu vezu s genima HLA II skupine, dok se genetička struktura prve skupine razlikuje od
vrste do vrste. Polimorfizam je prisutan u puno većem stupnju kod DLA skupine II, iako se
genetička struktura DLA skupine I pokazala također dosta kompleksnom; a to može mijenjati
pravu sliku polimorfizma njenih gena.
Pas predstavlja izvrstan model za istraživanja povezanosti autoimunih bolesti s HLA sustavom,
no za zarazne bolesti ovo još nije prepoznato. Zbog specifičnosti DLA sustava u vidu visokog
stupnja međupasminske varijabilnosti gena, proučavanje ovih povezanosti dodatno je otežano.
Neke smjernice za buduća istraživanja bile bi formiranje grupa pasa prema pasminama, te
uzimanje u obzir utjecaja pojedinačnih alela i haplotipova na kliničku sliku i druge odrednice
bolesti. Utjecaj pojedinih alela zamijećen je kod koncentracije virusa u krvi, broja T-limfocita,
kontrole infekcije, tijeka bolesti i težine kliničke slike kod HIV infekcija. U veterinarskoj
medicini do sada nije provedeno niti jedno uspješno slično istraživanje na zaraznim bolestima
pasa, iako bi ono vrlo vjerojatno bilo od izrazitog kliničkog značaja; gledajući po uzoru na
istraživanja u humanoj medicini. Još jedno vrlo bitno kliničko područje u veterinarskoj medicini
je odgovor na cijepni antigen. Slabiji cijepni odgovor povezivan je s pasminama rottweiler i
doberman, te je ovo moguća posljedica njihove izrazito slabe varijabilnosti DLA sustava. Slabiji
cijepni odgovor već je povezivan s određenim DLA II haplotipom kod etiopijskih vukova.

Sažetak (engleski)

The mayor histocompatibility complex (MHC) is characterized by the most polymorphic group
of genes in the genome of vertebrates, which code for its transmembrane cell surface receptors.
In mammals it is comprised of three classes, two of which (MHC class I and MHC class II) have
a role in specific immune response and antigen presentation. The human MHC (HLA) is located
at the sixth chromosome, while its canine counterpart (DLA) is widespread across even three
chromosomes. The greatest degree of polymorphism is present in the peptide-binding region of
both species. The molecular structure of DLA class I exhibits significant similarity with HLA
class I, particularly in this forementioned area. On the other hand, to this day, the latter is not
studied for the DLA class II. This paper denotes the need for additional research in this area and
implies significant similarity with HLA as well. The genetic structure of DLA class II highlights
an orthologues connection with HLA class II genes, while the genetic structure of DLA class I is
species-specific. Genes of DLA class II show a higher degree of polymorphism than genes of
DLA class I, although its genetic structure seems to be quite complex as well. This consecutively
may interfere with the real image of gene polymorphism.
The dog represents an excellent model for the research of connection between HLA and
autoimmune diseases, but this has not yet been recognized for infectious diseases. These
investigations are further hampered by extensive interbreed variability of the DLA system.
Guidelines in future research would consist of forming breed specific dog groups and
determining the influence of haplotypes as well as individual alleles on clinical phenotype and
other aspects of infectious disease. The influence of individual alleles was noted for viral load,
number of T cells, infection course and control, and severity of clinical symptoms in HIV
infections. It would be of outmost clinical importance to conduct similar reserach for canine viral
infections. Vaccine response is another important clinical aspect. Lower vaccine response in
Rottweilers and Dobermans may be due to their very low DLA gene diversity. The link between
one particular DLA II haplotype was already noted in Ethiopian wolves

• Ključne riječi: glavni sustav tkivne podudarnosti; polimorfizam; ljudi; pas; bolesti
• Ključne riječi (engleski): major histocompatibility complex; polymorphism; human; dog; disease
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:178:907426
• Studijski program: Naziv: Veterinarska medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica veterinarske medicine (dr. med. vet.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2019-01-08 07:26:51