| Sažetak | Kopnene kornjače pripadaju redu Testudines, a njihov oklop, sastavljen od karapaksa i
plastrona, osigurava zaštitu unutarnjih organa te predstavlja jedinstvenu evolucijsku prilagodbu.
Oklop je čvrsta struktura sastavljena od koštanih ploča povezanih s kralježnicom i rebrima, što
zahtijeva specifičan pristup dijagnostici i liječenju ozljeda. Njihov kardiovaskularni sustav, s
trodijelnim srcem, omogućuje fleksibilno preusmjeravanje krvi, dok respiratorni sustav i
specifična lokomotorna anatomija dodatno podržavaju prilagodbu na kopneni način života. Sustav
probave prilagođen je biljojedom načinu ishrane, a metabolizam sporiji u usporedbi s drugim
vrstama. Najčešće ozljede kopnenih kornjača uključuju prometne nesreće, ugrize pasa i termalne
ozljede. Prijelomi oklopa mogu biti jednostavni ili složeni, a često ih prate ozljede unutarnjih
organa. Dijagnostika ozljeda temelji se na slikovnim metodama poput RTG-a, CT-a i ultrazvuka,
dok se laboratorijske analize koriste za procjenu općeg zdravstvenog stanja. Trijaža obuhvaća
procjenu svijesti, disanja i cirkulacije, kontrolu krvarenja i rehidraciju, a antibiotici poput
ceftazidima koriste se za prevenciju infekcija. Pravilna termoregulacija i nutritivna podrška ključni
su za stabilizaciju. Kirurške metode uključuju obradu rana temeljitim ispiranjem sterilnom
otopinom, uklanjanje nekrotičnog tkiva i primjenu antimikrobnih sredstava. Fiksacija oklopa
provodi se tehnikama poput vijaka, žica, epoksida i koštanih ploča, čime se osigurava stabilnost
prijeloma i zaštita unutarnjih struktura. Vakuumska terapija ubrzava zacjeljivanje i smanjuje
vrijeme oporavka, posebno kod rana s velikim gubitkom tkiva. Stabilizacija prijeloma udova
uključuje vanjske fiksatore, intramedularne šipke i mini-ploče, prilagođene specifičnoj vrsti
prijeloma. Kod složenih slučajeva koristi se kombinacija tehnika kako bi se postigla maksimalna
stabilnost i omogućio proces oporavka.
Svaka faza liječenja, od inicijalne stabilizacije do završne postoperativne njege, ključna je
za uspješan oporavak i očuvanje funkcionalnosti kopnenih kornjača. Posebna pažnja posvećuje se
prilagodbi okolišnih uvjeta, uključujući optimalnu temperaturu i vlažnost, kako bi se osigurali
uvjeti za regeneraciju tkiva i ukupno zdravstveno stanje. |
| Sažetak (engleski) | Terrestrial tortoises belong to the order Testudines, and their shell, composed of the
carapace and plastron, provides protection for internal organs and represents a unique evolutionary
adaptation. The shell is a rigid structure made of bony plates connected to the spine and ribs,
requiring a specific approach to the diagnosis and treatment of injuries. Their cardiovascular
system, featuring a three-chambered heart, allows for flexible blood flow redirection, while the
respiratory system and specific locomotor anatomy further support adaptation to a terrestrial
lifestyle. The digestive system is adapted to a herbivorous diet, and their metabolism is slower
compared to other species. The most common injuries in terrestrial tortoises include traffic
accidents, dog bites, and thermal injuries. Shell fractures can be simple or complex and are often
accompanied by injuries to internal organs. Diagnostic procedures rely on imaging methods such
as radiography, CT scans, and ultrasound, while laboratory analyses are used to assess the general
health status. Triage involves assessing consciousness, breathing, and circulation, controlling
bleeding, and rehydrating the patient, while antibiotics such as ceftazidime are used to prevent
infections. Proper thermoregulation and nutritional support are crucial for stabilization. Surgical
methods include wound management with thorough irrigation using sterile solutions, debridement
of necrotic tissue, and application of antimicrobial agents. Shell fixation is performed using
techniques such as screws, wires, epoxy, and bone plates, ensuring fracture stability and protection
of internal structures. Vacuum therapy accelerates healing and reduces recovery time, especially
for wounds with significant tissue loss. Limb fracture stabilization involves external fixators,
intramedullary pins, and mini-plates, tailored to the specific type of fracture. In complex cases, a
combination of techniques is used to achieve maximum stability and enable the healing process.
Each phase of treatment, from initial stabilization to final postoperative care, is crucial for
the successful recovery and preservation of functionality in terrestrial tortoises. Special attention
is given to adapting environmental conditions, including optimal temperature and humidity, to
ensure tissue regeneration and overall health. |
